Splitska arhitektica Lidija Lijić radi u brodogradilištu, a najvećim uspjehom smatra to što, bez obzira na impresivnu sportsku karijeru, nikad nije odustala od arhitekture.
Zaroni u dubinu su za većinu ronilaca svojevrsni zaron u samoga sebe. Uživam u bestežinskom osjećaju, nijansama plavetnila i pritisku koji raste i stvara mi osjećaj kao da me more grli, kaže splitska arhitektica Lidija Lijić, svjetska i europska prvakinja u ronjenju na dah.
U svojoj ronilačkoj karijeri pet je puta srušila svjetske rekorde, među kojima i onaj u dinamici ispod leda i najvišem zaronu na svijetu (2017. zaronila je u jezero na Himalaji na 4720 metara). Uz sve to, Lidija Lijić je zaposlena u brodogradilištu Brodosplit kao glavni projektant u Odjelu ugovornog projektiranja i njezin je zadatak uskladiti projekt sa svim propisima i pravilima te izraditi projekt interijera broda.
Ronjenje na dah počela je trenirati tijekom studija arhitekture na Istituto Universitario di Architettura di Venezia, a nekoliko godina nakon toga postala je članica hrvatske reprezentacije u toj sportskoj disciplini. Danas smatra da su ronjenje i arhitektura ujedno slični i različiti.
- Za mene projektiranje znači svojevrsnu horizontalu, a ronjenje, letenje i penjanje su vertikalni izazovi koji čine da se osjećam živa. U ronjenju nalazim inspiraciju i mir, ‘reset‘ od svih informacija kojima sam izložena kako bih ‘čišće‘ ušla u proces stvaranja. Jako se puno može naučiti od prirode u prirodi i mislim da smo se poprilično odmaknuli od nje, a baš tu možemo pronaći najveću inspiraciju za projektiranje i stvaranje harmonije prostora. No, imati redovan posao uz svakodnevne obveze, redovne treninge i natjecanja zahtijeva jako dobru organizaciju i puno odricanja. U mojem slučaju to znači odraditi trening prije posla i poslije njega - kaže Lidija.
Najteže je, priznaje, nakon napornog dana na poslu uskočiti u bazen i imati mirne misli, fokusirati se na sada i ovdje, jer ronjenje je prije svega mentalni sport. Ne možete roniti i misliti o svemu što se prethodno dogodilo u danu. No, voda je njezin element pa se izvježbala ostaviti sve "zemaljsko" u trenutku kad uroni u veliko plavetnilo i prijeđe u drugi svijet.
Nekad sam najvećim uspjehom smatrala svjetske rekorde i zlatne medalje sa svjetskih prvenstava, a danas mislim da sam najveći uspjeh ostvarila balansirajući sportsku i profesionalnu karijeru. Trenutačno se oporavljam od ozljede pa planiram iskoristiti vrijeme za dovršavanje knjige, nastaviti projekt radionica ‘Ostvari snove, Malena‘ kojima motiviram ljude na postizanje zaboravljenih ciljeva, posvetiti se zaštiti mora u udruzi Sea Shepherd koju vodim te držati tečajeve ronjenja - zaključuje Lidija Lijić.
(Preuzeto iz članka objavljenog na portalu Jutarnjeg lista)
